Meša Selimović – tvrđava jača od života
март 3, 2020
Tvrdica – Jovan Sterija Popović
април 13, 2020

“Ne, nemoj mi prići..” je sigurno jedan od najpoznatijih i najcitiraniji stih srpskog pesništva. Izašao je iz pera najplodnije i po mišljenju mnogih najautentičnije srpske pesnikinje – Desanke Maksimović. Pisala je pesme za decu, rodoljubive, ljubavne..

Najčešći motiv u njenoj poeziji je bila ljubav. Smatrala je da poezija treba da bude razumljiva, jasna, iskrena i i otvorena prema čoveku i životu. Kroz pesme pozivala je ljude da budu dobri, plemeniti, ponositi, da poštuju i druge i sebe. Od svih vrednosti u životu, kroz svoje pesme najviše se trudila da istakne slobodu, odanost, hrabrost, nekoristoljublje.

 

 

Najlepši cvet Brankovine

Desanka Maksimović je rođena 16.maja 1898. godine u Rabrovici, okolina Valjeva, kao najstarija od osmoro dece. Detinjstvo provodi u Brankovini gde se porodica preselila ubrzo nakon Desankinog rođenja zbog premeštaja njenog oca koji je bio učitelj. Gimnaziju završava u Valjevu, zatim studira Filozofski fakultet u Beogradu, odsek Svetska književnost, opšta istorija i istorija umetnosti. Kolega na fakultetu joj je bio Miloš Crnjanski.

Nakon diplomiranja radila je u gimnaziji u Obrenovcu, a zatim u III ženskoj gimnaziji u Beogradu. 1924. godine kao stipendista francuske vlade odlazi u Pariz na jednogodišnje studije, a po povratku počinje da radi u Učiteljskoj školi u Dubrovniku kao pomoćni nastavnik. Ubrzo se vraća za Beograd gde rad nastavlja u Prvoj ženskoj gimnaziji ( današnja Peta gimnazija). U ovoj školi je radila do penzije u koju je išla dvaputa – početkom II svetskog rata i konačno 1953.

U Prvoj gimnaziji učenik joj je bila Mira Alečković koja joj je u godinama koje će doći postala bliska prijateljica i i zajedno će sarađivati u spisateljskom radu.

 

Pesnikinja ljubavi, mladosti i vedrine

Poezijom počinje da se bavi još u srednjoj školi. 1920. godine prvi put objavljuje pesme – “Jedna smrt” i “Pitanje” u književno-političkom časopisu “Misao”. Već sledeće godine isti časopis objavljuje 11 njenih pesama, nakon čega postaje stalni saradnik. Prvu zbirku pesama objavljuje 1924. godine pod nazivom “Pesme”, a prvu zbirku pesama za decu 1927. godine “Vrt detinjstva”.


Pisala je i rodoljubive pesme u kojima govori o stradanju svog naroda, a 1941. godine potrešena streljanjem kragujevačkih đaka napisala jedno od svojih najznačajnih dela, lirsko rodoljubivu pesmu “Krvava bajka”. Naziv ove pesme je veoma neobičan. Desanka je izabrala ime Krvava bajka zato što je takav zločin nezamisliv, skoro neverovatan, ali ipak se dogodio.

 

“Slovo ljubavi”, “Opomena”, “Prolećna pesma”, “Strepnja” i “Po rastanku” samo su neke od pesama čiji stihovi govore o najdubljim emocijama opisujući sve lepote, strahove, nedoumice i tugu koju nam ljubav donosi.

Veliki deo njenog stvaralaštva je posvećen deci i omladini, pisala je pesmice, priče, bajke za decu. Najpoznatija dela su “Priče o kucama”, “Pradevojčica”, “Bajka o labudu i druge bajke i priče”. Mnoge od zbirki pesama i bajki su redovna lektira đaka prvaka i osnovaca – “Ako je verovati mojoj baki”, “Oraščići palčići”“Đačko srce”, “Tri patuljka”..

Dobitnica je mnogobrojnih nagrada i priznanja. Neke od najznačajnijih Desankinih književnih nagrada su : Vukova, Njegoševa, Zmajeva, Sedmojulska i nagrada AVNOJ-a. 1988. godine odlikovana je nagradom “Zlatni venac” za celokupni životni rad, a 1990. godine u Valjevu čiji je počasni građanin, podignut joj je i spomenik.

Desanka Maksimović je umrla 11. februara 1993. godine, istog dana na sednici Vlade Republike Srbije odlučeno je da se njenoj sahrani da državni karakter i da joj se odaju sve počasti koje iz toga proizilaze. Nakon deset dana  Vlada Republike Srbije donosi odluku da se njeno ime i delo trajno obeleže osnivanjem Zadužbine Desanke Maksimović.

Objavila je oko pedeset knjiga poezije, pesama i proze za decu i omladinu, pripovedačke, romansijerske i putopisne proze, nabrojaćemo neke možete pronaći u našoj knjižari – “Trenutak u zavičaju”, “Ševa nebesnica”, dvojezična zbirka pesama “Tutti i volti dell’amore”..